субота, 5. март 2011.

Smrt

Znam, znam ja sam mnogo mala da bih razmišljala o smrti, ali nemojte da se brinete jer ja se smrti ne plašim mnogo. Naravno, svako ima strah od smrti, ali mene više zanima šta je i kakva je smrt nego kada će da me strefi. Da li stvarno postoji pakao i raj, a ako postoji šta to znači? Da je bog zaboravio na oproštaj? Možda nema ničega kada umreš, samo ti se ugase svetla i to je to. Ipak ja imam nadu da kada umreš pođeš na jedno mesto, ne na neko bolje mesto, nego da jednostavno nastaviš život tamo gore sa tvojim voljenima koji su tamo i koji te čekaju. Ja bih, kao i svako drugi, volela da živim što duže, ali kada mi kosti postanu mnogo izmorene, kada postanem nesposobna da se brinem o sebi i najvažnije, kada osetim da sam dovoljno poživela, e tek onda bih volela da zaspim i da se više nikada ne probudim. Nemojte da se brinete ovo je srećan kraj, jer ako ću ja umreti kada sam planirala, (88) i vi i ja ćemo biti zadovoljni. Ja ću biti zadovoljna zato što sam ostala sa svojom porodicom što duže i što ću kada odem gore možda doći kod moje druge porodice, a vi? Vi ćete biti zadovoljni jer ću ja napisati zilion blogova do tada.

Нема коментара:

Постави коментар