недеља, 27. март 2011.

Diskriminacija

Ćao evo mene opet posle mnooogo vremena. Zašto nisam bila tu duga je priča koju ćete verovatno čuti u mom sledećem blogu (ili ne!).U svakom slučaju, sad razgovaramo o najgorem nepoštovanju i maltretiranju ljudi koji su na bilo koji način različiti od nas. Drugim rečima razgovaramo o diskriminaciji. Naravno vi koji me čitate nećete biti iznenađeni što ću se u ovom blogu boriti za prava cigančića i gejeva. Da počnemo sa cigančićima jer imam savršen primer za njih. Danas kada je moja mama otisla u samoposlugu videla je jednog malog cigančića koji je imao 4-5 godina. Došao je na kasu sa pedeset dinara u ruci i rekao: vake! Našta je žena koja je radila na kasi kao za inat baš ovom blogu rekla malom cigančiću da izađe. Moja mama se borila da mali dečak dobije žvake, ali je kasirka rekla kako oni stalno kradu. PA GLUPAČO KAKO DA KRADE KAD IMA PEDESET DINARA U RUCI I TRAŽI DA KUPI ŽVAKE!!!??? Uvek će biti misterija zašto ljudi misle da su cigančići drugačiji od nas, ali na žalost svako ima svoje mišljenje, pa čak i ako to mišljenje ugrožava gladnu decu! Eh o gejevima, i da, oni nisu PEDERI oni se zovu gejevi, ne znam ni kako da počnem. To se širi od huligana na gej paradi do grafita na kojim piše:Smrt gejevima. Oni nisu različiti od nas. Zašto to pola sveta ne može da shvati?? Nije važno što su samo malo drugačiji ako su dobri i plemeniti kao i ostali ljudi. Meni je strašno što dečko i devojka mogu da se drže za ruke a dva muškarca ili dve žene ne mogu. Ne mogu da kažem da mi nije malo neobično kada vidim kako se gejevi ljube, ali oni to nama ne trljaju na nos, tako da se to mene ne tiče!!! Eto ovo je blog posvećen svim ljudima koji su doživeli diskriminaciju i znak da nisu sami na svetu, jer postoje ljudi koji vide samo vaša osećanja , a ne vaše razlike!!

недеља, 20. март 2011.

Drugarstvo

Naravno , svako ima najbolje drugare ili u mom slučaju drugarice. Međutim neke devojčice u mom odeljenju misle da je najbolja drugarica kada ti neko kaže ”lepa ti je majca”! Ja naprimer titule drugarica podelim ovako: prva je samo drugarica, druga je najbolja drugarica i treća je naj-najbolja drugarica. Verovatno mislite da je ovo glupo ili smešno, ali je ustvari veoma efikasno. Nikada mi se nije desilo da se zbunim i dopustim nekoma da mi bude draži nego što ustvari jeste. Ova pravila sam, naravno priredila slušajući moje srce. Mislim da ljudi treba da se druže samo sa ljudima koji su dobri i prijatni prema njima . Ima nekih ljudi koji nemaju prijatelje pa se zalepe za tebe kao lepkom prilepljeni, ali takve ljude samo odlepiš sa sebe i gotovo! Prvo dobro osmotri osobu sa kojom hoćeš da se družiš, jer možeš da bar malo protumačiš kakav je neko posmatrajući ga kako se druži sa ostalima. E pa to je to i još jedan veoma važan savet: uvek znajte da ljudi nisu uvek onakvi kakvi vi mislite da su!!

субота, 12. март 2011.

Vrtsa kulture u porodicama

Razne porodice imaju razne običaje. Neki svaku nedelju idu u ckvu, neki idu u svaki muzej i na svaki sajam. Ipak kultura moje porodice nije dosadna da umreš, ne, kultura moje porodice su filmovi. Ne samo filmovi i razne serije su takođe veoma aktuelne (ali, to samo meni i mami). Jam mislim da je moja kultura super zato što strašno volim da gledam serije i filmove i isto tako sam jedina devojčica u odeljenju koja je gledala "Fight club"(fenomenalan film)! Volim ovu kulturu zato što svi uživamo u njoj. Uvek mogu da gledam seriju ili film kada me neko pita i uvek ću uživati u njima. Nikad nisam mislila da ćemo uopšte naći neku kulturu jer mi smo porodica koja ne zna baš da se zalepi za neku radnju ili neke kolekcije ili nešto tako. Ok ovo je bio kratak blog, ipak mislim da sam rekla ono što hoću tako da se vidimo u sledećem blogu!!!!!

субота, 5. март 2011.

Smrt

Znam, znam ja sam mnogo mala da bih razmišljala o smrti, ali nemojte da se brinete jer ja se smrti ne plašim mnogo. Naravno, svako ima strah od smrti, ali mene više zanima šta je i kakva je smrt nego kada će da me strefi. Da li stvarno postoji pakao i raj, a ako postoji šta to znači? Da je bog zaboravio na oproštaj? Možda nema ničega kada umreš, samo ti se ugase svetla i to je to. Ipak ja imam nadu da kada umreš pođeš na jedno mesto, ne na neko bolje mesto, nego da jednostavno nastaviš život tamo gore sa tvojim voljenima koji su tamo i koji te čekaju. Ja bih, kao i svako drugi, volela da živim što duže, ali kada mi kosti postanu mnogo izmorene, kada postanem nesposobna da se brinem o sebi i najvažnije, kada osetim da sam dovoljno poživela, e tek onda bih volela da zaspim i da se više nikada ne probudim. Nemojte da se brinete ovo je srećan kraj, jer ako ću ja umreti kada sam planirala, (88) i vi i ja ćemo biti zadovoljni. Ja ću biti zadovoljna zato što sam ostala sa svojom porodicom što duže i što ću kada odem gore možda doći kod moje druge porodice, a vi? Vi ćete biti zadovoljni jer ću ja napisati zilion blogova do tada.

среда, 2. март 2011.

Moj vrtić

U detinjstvu je veoma važno da ti sve bude lepo i da uživaš do neke godine. Da bi to jedan roditelj postigao mora da detetu obezbedi lepu sobu, svakodnevnu zabavu i lep vrtić. Ja mislim da je vrtić u koji sam ja išla (Delfin) strašno dobar i zabavan. Nažalost on se zatvorio, ali ja ipak mogu da ga se setim kao da je bilo juče. Imao je tri prostorije.Jedna velika soba u kojoj je bio veliki, ma, džinovski brod. Deca su se pela na njega i onda se igrala. Bila je jedna soba koja je imala binu za lutkarske pretstave. Tu je bilo puno igračaka za devojčice, a u trećoj sobi su bili stolovi i stolice. Takođe je bilo puno igračaka za dečake. Tu smo crtali, pisali i bavili se sličnim stvarima. Bilo je tu mnogo vaspitačica, ali bile su dve koje su bile apsolutno F-E-N-O-M-E-N-A-L-N-E. Vlasnica vrtića Nevena iliti Nena i Jagoda tj. Jaja. One su nam uvek bile na dohvat ruke. Sve što smo hteli stvorilo bi nam se ispred nosa. Tako da sam se ja tu na neki način oslobodila i krenula u neku vrstu kontakta sa ljudima. Tu sam naučila da pišem, čitam i pričam engleski. Oni su me obrazovali i pored roditelja su mi bili moj drugi ”safe spot”. Volela sam da se mazim sa njima kao što sam se mazila sa mamom i tatom. Igrala sam se sa njima kao sa malom decom, jer to su oni tada bili u mojim očima. Bili su zabavna i dobra ekipa koja me je uvek volela i sigurna sam da me još uvek voli (mislim ko mene ne bi voleo)? Ja mislim da kada sam otišla u Delfin počela sam moj društveni život. Ja mislim da mi je Delfin pomogao. Mislim da se nisam otvorila njima ne bih se otvorila vama!!!

уторак, 1. март 2011.

Sreća

Postoje mnogi razlozi za sreću.Ipak ima jedan najlepši od svih. Naravno ja imam tu čast da je dobijem. Ja sam srećna što postojim. Što sam tu sa vama.Kada imate ovakvu vrstu sreće svaka mala sitnica koja ide u vašu korist postaje super i fenomenalna vest. Ustvari kada ste srećni što ste tu onda dobijete i dodatak bezrazložne sreće. Ova sreća nije izazivana apsolutno ničim i to je najbolji deo.Kada treba da budem ozbiljna ja ću biti ozbiljna, a kad ne moram da budem ozbiljna.... onda sam jednostavno P-R-E-S-R-E-Ć-N-A, presrećna. Bez obzira na to što neke ljude nervira kada ne mogu da se uozbiljim ja volim da se smejem i da budem srećna tako da me boli briga za te mrgude!!! Obično većinu te sreće istovarim na mamu u ćemu obe uživamo. Jer onda sednemo i krenemo da se ljubimo i grlimo i to traje sto godina! Nema razloga da ne želiš da postojiš to je sigurno, ali nažalost ima razloga da ne budeš srećan. Ja mrzim to jer se to brzo širi kao kuga!!! Eto tako, ovo je bilo ukratko objašnjenje o najboljoj sreći na svetu! Nadam se da ja mogu i vas da zarazim njome, jer to bi bilo super!!